Budući da je početak turističke sezone već pred vratima, vrijeme je da postojeći turistički djelatnici, ali i oni koji će to tek postati započnu s pripremom za nadolazeću sezonu. Osim onih koji su završetkom prethodne sezone već počeli s planiranjem i realizacijom novih investicija, na tržištu, kao konkurenti postojećoj usluzi, pojavljuju se novi subjekti koji će početi s obavljanjem različitih djelatnosti u turističkom sektoru.
Među različitim djelatnostima u sektoru turizma kao što su iznajmljivanje smještajnih kapaciteta, agencije za organizaciju izleta, ugostiteljske djelatnosti, kao jedna od konkurentnih djelatnosti zasigurno je i organiziranje, prodaja i provedba usluga turističkih transfera.
Što su turistički transferi?
Prema Zakonu o pružanju usluga u turizmu (NN 130/17) turistički se transferi determiniraju kao:
„ … usluga koja se ugovara za poznatog putnika (korisnika usluge), a koja se sastoji od organiziranja turističke asistencije i prijevoza putnika i njegove prtljage između mjesta pružanja različitih usluga putovanja, a osobito između putničkih terminala (kolodvora i luka kopnenog, pomorskog, riječnog i zračnog prijevoza) i smještajnih objekata u dolasku i/ili povratku, između smještajnih objekata, odnosno do ili od mjesta pružanja neke druge ugovorene ugostiteljske ili turističke usluge“
Kao osnovne karakteristike koje su bitne za pokretanje usluge turističkih transfera ali i unaprjeđenje iste, bitno je definirati sljedeće:
1. Potražnju
Prije definiranja načina realizacije poslovne ideje, odnosno ostvarenja prihoda od predmetne djelatnosti, prethodno je potrebno istražiti da li uopće postoji tržišna utemeljenost u smislu potražnje za navedenom uslugom. Bitno je da budući poduzetnik dođe do podatka koji upućuje na činjenicu da postoji potencijal za obavljanje djelatnosti. Podaci koje bi trebalo analizirati su podaci o prometu putnika u zračnim lukama, turističkom prometu – dolascima i noćenjima, u ovisnosti o definiranim relacijama transfera bilo bi dobro analizirati i podatke o broju posjetitelja u odabranim turističkim atrakcijama (npr. nacionalni parkovi, otoci, turistički razvijeni gradovi i slično).
2. Ponudu
Za dobivanje podataka o ponudi potrebno je napraviti analizu postojećih gospodarskih subjekata koji na tržištu već obavljaju djelatnost turističkih transfera, odnosno definirati glavne konkurente. Savjet je da se napravi usporedba s glavnom konkurencijom te da se istaknu snage i prilike, ali i slabosti i prijetnje u odnosu na iste. Budući da se situacija na tržištu brzo mijenja, treba uzeti u obzir vremensku dimenziju SWOT analize, te istu ažurirati prema potrebi i pratiti napredak u odnosu na prethodno razdoblje. Zaključci će zasigurno rezultirati boljim odlukama i poslovnim uspjesima.
3. Lokaciju obavljanja djelatnosti
Kao i za većinu djelatnosti, lokacija obavljanja istih je vrlo značajna. Navedeno direktno utječe na ostvarenje prihoda od djelatnosti kojom se bavimo, ali je isto tako usko povezano s troškovima koji se vežu uz prihode. Konkretno kod djelatnosti turističkih transfera, lokacija se odnosi na relacije na kojima će se usluga odvijati. Stoga je važno voditi računa o preferencijama krajnjih korisnika, i u ovisnosti o njima lokaciju obavljanja djelatnosti prilagoditi tržištu potražnje.
4. Distribucijske kanale i krajnje korisnike
Svaki početak poslovanja je težak i sa sobom nosi određene poteškoće, koje se u početku najviše odnose na stjecanje mreže poslovnih partnera, odnosno distribucijskih kanala preko kojih će u konačnici gospodarski subjekti dolaziti do svojih krajnjih korisnika. Bitno je voditi računa o poslovnim partnerima koji će nam u slučaju prekapacitiranosti preporučiti svoje goste, odnosno kojima ćemo u obrnutoj situaciji proslijediti „višak“ gostiju. Distribucijski kanali su iznimno značajni, pogotovo prilikom pokretanja poslovanja. U slučaju dobre suradnje, oni mogu biti „vjetar u leđa“ gospodarskom subjektu koji je na samim počecima poslovanja. Dobri primjeri distribucijskih kanala za djelatnost turističkih transfera su svakako hoteli, turističke agencije i privatni iznajmljivači, koji su direktna veza između gospodarskog subjekta koji nudi uslugu i krajnjih korisnika.
5. Ulaganje i financiranje ulaganja
Ulaganje podrazumijeva nabavku osnovnih ili obrtnih sredstava bez kojih ne možemo obavljati djelatnost. Bilo da se radi o pokretanju ili razvoju djelatnosti i moramo nabaviti resurse nužne za obavljanje djelatnosti, definirati iznose i načine financiranja ulaganja.
Ulaganje se može financirati na nekoliko načina: vlastitim ili tuđim sredstvima, kombinacijom vlastitih i tuđih sredstava, te bespovratnim sredstvima ako gospodarski subjekt zadovoljava uvjete prema konkretnim natječajima. Ako nemamo dovoljno vlastitih sredstava, posezanje za nekim dugoročnim izvorima financiranja je logičan slijed. Na tržištu postoji lepeza financijskih instrumenata preko kojih gospodarski subjekti mogu financirati vlastita ulaganja, a prilikom odabira konkretnog načina financiranja ulaganja, preporuka je da se poduzetnik savjetuje s financijskim stručnjakom koji će realno sagledati situaciju, dati mišljenje i u konačnici pripremiti poslovni plan ili investicijsku studiju na temelju kojih se vrši procjena ulaganja.
Predmetna djelatnost prihvatljiva je za financiranje u sklopu financijskih instrumenata mikro, malih zajmova, te zajmova za obrtna sredstva HAMAG BICRO-a. Naime navedena institucija i njeni spomenuti financijski instrumenti pogodni su za poduzetnike jer se sredstva krajnjem korisniku plasiraju po znatno povoljnijoj kamatnoj stopi, od onih koje su opcija u poslovnim bankama. Zainteresirani registrirani subjekti, ali i fizičke osobe koje tek pokreću djelatnost i nemaju još registriran poslovni subjekt za prijavu, kao njen najvažniji dio, moraju imati izrađen poslovni plan kojim se dokazuje isplativost investicije/ulaganja, odnosno što je još važnije mogućnost otplate zajma.
6. Postaviti ciljeve za budućnost
Za poduzeće je bitno da ima jedan ili više ciljeva kojima će težiti tijekom obavljanja poslovanja. Tako jedan od ciljeva može biti usmjerenost na ostvarenja poslovnih rezultata (npr. definirati iznos prihoda ili postotak porasta prihoda u odnosu na prethodnu godinu), koje će postići na temelju zadanih zadataka. Prilikom postavljanja ciljeva tvrtka mora voditi računa o nekoliko pitanja. Jesu li ciljevi provjerljivi? Hoće li se na kraju razdoblja znati jesu li ciljevi ostvareni ili nisu? Jesu li ciljevi razumni? Jesu li postavljeni prema prioritetu? Jesu li ciljevi jasno određeni? Jesu li trenutni resursi dovoljni za postizanje određenih ciljeva?
Razmišljanje o prethodno navedenim karakteristikama tvrtka može svoje poslovanje usmjeriti prema pozitivnim promjenama koje svakako sa sobom donose nove izazove, ali i dodatnu mogućnost razvoja poslovanja.
